Palindromi su fenomenalna stvar. Uvek su me fascinirale čitave rečenice koje se čitaju isto u oba smera. Meni je najpoznatiji onaj Ana voli Milovana. Zanimljivi su mi i sir ima miris, Anja sebe sanja i mače jede ječam.
Htela sam da za svaki dan u nedelji objavim po neku pesmu u kojoj se pominje. Nisam mogla da se setim nijedne o utorku, pa sam pitala Google i dobila veliki spisak. Počela sam da ih preslušavam i shvatila da većina govori o rastancima, o kraju ljubavi, o odlascima.
Nijedna mi nije popravila raspoloženje u ovaj kišni dan.
Onda sam shvatila da se i ja danas rastajem, sa letom. Poslednji dan leta, a jesen već širom otvorila vrata.
Poklanjam vam ovaj lepi letnji cvet. Liči na suncokret, ali nije.
Da li neko zna kako se zove?
U sledećem blogu reći ću vam nešto više o njemu, kao i njegovo ime.
Svako od nas ima omiljenu pesmu, koju sluša kada želi da se oraspoloži. Obično ga za ovu pesmu vezuju neke lepe emocije i često uspe da ih prizove slušajući je. Evo moje omiljene pesme. I eto, ponovo isto osećanje kao pre mnogo godina. Da li vi imate svoju omiljenu pesmu?
The Velvet Underground & Nico (1967)
Sunday
morning, praise the dawning
It's just a restless feeling by my side
Early dawning, Sunday morning
It's just the wasted years so close behind
Watch out, the world's behind you
There's always someone around you who will call It's nothing at all
Sunday morning and I'm falling
I've got a feeling I don't want to know
Early dawning, Sunday morning
It's all the streets you crossed, not so long ago
Watch out, the world's behind you
There's always someone around you who will call It's nothing at all
Watch out, the world's behind you
There's always someone around you who will call It's nothing at all
Sunday morning
Sunday morning
Sunday morning